DAN 315.
Nisi tu. Otišao si. Brzo ćeš se vratiti. Ovo trebaš uraditi da bismo vratili svoj Život nazad. Mislimo da su nam pored ovoga potrebne još dve stvari (još samo dve stvari) da Mi počnemo da živimo.Mislimo da je sledeća godina Naša godina.
Zašto me iznenađuje činjenica da mi ne nedostaješ? Jedino što mi smeta je ovaj grad...
Pokušaću... Pokušaću da iskoristim ovo vreme da se setim Nas, Nas kakvi smo nekada bili. Pokušaću da iskoristim ove naredne dane da stavim na papir Prošlost u kojoj smo se sreli, zavoleli. Prošlost koja Nas je spojila i dovela tu gde smo.
***
Daleka, daleka prošlost...
Sedeo si. Tvoj osmeh je razoružavao. Nisi mi trebao. Nisam Te želela. Bila sam dete. Smatrala sam da sam sama sebi dovoljna, da je previše bilo boli da bih ikada ikoga pustila blizu sebe. Nekada deca umeju da budu toliko glupa... Pogotovo kada iz ove perspektive razmatraju te stare "boli". A Tvoj osmeh je razoružavao! Sve je izgledalo tako lako uz Tebe. Bojala sam se. Bojala sam se imati Te kraj sebe. Pobegla sam i od Tebe. Vratila sam se. Tebi. Sada znam, od tog prvog trenutka znala sam da Ti si Taj. Ne znam kada sam počela da Te volim, da li su prošli meseci, dani, minuti, možda sekunde- probudila sam se i shvatila da sam možda samo Tebe celi Život čekala. Probudila sam se i shvatila da volim Te. A Ti si bio tu uz mene i kraj mene, moj princ na belom konju koga sam oduvek čekala. Naučio si me da se ponovo smejem. Naučio si me da volim taj Grad, Naš Grad. Naš stan potamneo od memle, Naš krevet, Naše dve šolje za jutarnju- sve to toliko jadno, a toliko divno jer je samo Naše. Volela sam Te od jutra- kada si otvarao oči, ljubio me poželevši mi dobro jutro... Volela sam Te dok smo pili onu prvu jutarnju pitajući se da li tako izgleda kad se budiš kraj nekoga jutrima, piješ kafu, a i dalje imaš šta pričati. Volela sam Te dok Te čekam sa spremljenim ručkom. Volela sam Te kad me iznenadiš umornu u povratku sa postavljenom trpezom. Volela sam Te uveče kad me zagrliš, poljubiš i šapneš mi "Laku noć, ljubavi!". Volela sam Te dok vodimo ljubav. Volela sam svaki sekund, svaki minut proveden sa Tobom! Ti si moj Princ, moj Anđeo bez krila, moj Pravi, moj Čovek, moja Ljubav, moj Taj! Svi pre Tebe su samo služili da shvatim koliko si Ti zapravo vredan. Koliko osmeha, pažnje, ljubavi, nežnih reči... Bio si moje Sve. U Tebe sam se klela. Za Tebe živela. Bio si moja Porodica, moj Prijatelj, Ljubavnik. Bio si moj svet. Karte su uvek bile otvorene, prihvatio si me sa mojom prošlošću, nedorečenošću devojke koja izrasta u ženu, tvrdoglavošću, mojim Ponosom. Prihvatila sam Te, sa Tvojom istorijom, Tvojim bubicama. Od početka smo znali šta jedno drugom imamo da ponudimo. Od početka smo to prihvatili oberučke. Od početka smo obožavali jedno drugo. Kakva je to viša Sila koja spaja ljude? Kako zna da si ti baš taj deo koji mi je čitav život nedostajao? Tada sam znala da sam našla Čoveka samo za sebe, Čoveka koji je čekao samo na mene. Smenjivali su se dani, nedelje, meseci, godišnja doba, godine a Mi smo se voleli. U tom Gradu, tom dalekom Gradu, tom Našem Gradu svo to vreme Mi smo se samo voleli...
***
Odlazim u drugu sobu. Gledam Ga kako spava. I opet. Zbog Njega ovo pišem. Zbog Njega ovo ne smem da zaboravim. Zbog Njega moram da učinim Budućnost vrednom življenja.
Molim Te, učini da počneš da mi nedostaješ.
6 Komentari |
0 Trekbekovi
Mi već imamo jednu bezimenu. Sada je tu nameless koja lepo piše...
Autor sanjarenja56 — 04 Sep 2011, 07:55
Da sledeca godina bude Vasa godina.Mnogo lepo pises,divna nova zvezdica na nasem blogu.
Autor unajedina — 04 Sep 2011, 08:45
Sa tolikom željom, uspećeš da Budućnost bude vredna življenja. Budućnost jeste vredna življenja. :-)*
Autor razmisljanka — 04 Sep 2011, 13:46
~On je Tvoj Zivot~
Srecno ti bilo ♥
Autor zvezdatvoja — 04 Sep 2011, 20:39
@sanjarenja56 & unajedina
Hvala vam od srca.
@razmisljanka
Nadam se da ću uspeti.
@zvezdatvoja
Bio je. Nadam se da će ponovo biti.
Autor nameless — 04 Sep 2011, 21:25
Odlican tekst, samo tako nastavi.
Autor solje — 23 Jul 2012, 11:47