DAN 319.
Danas je 319. dan mog novog života...
***
Prošlost (ono što se voli)...
Ušla je sestra i spustila Ga na moje grudi. "Draga, upoznaj svoga sina" Otvorio je oči! Otvorio je oči i pogledao me! Nikada ništa neće i ne može se meriti sa tim trenutkom, trenutkom kada je On, moj Sin otvorio svoje prelepe okice i pogledao me . U trenutku sve je dobilo svoj smisao. U trenutku menjala bih ceo svoj život, sve ono što sam bila i jesam, za samo taj tren kada videla sam Ga. On je u tom trenutku bio i ostaće nešto najlepše što su moje oči ikada videle, plod jedne savršene ljubavi. Neverovatno je kako neke slike ostanu urezane u sećanju kao da smo ih tek juče gledali. Kada držite u naručju onu mrvu koju je vaše telo čuvalo svih tih prethodnih meseci tada svet staje. Kada držite u naručju plod vaše ljubavi onda i zvezde prestaju da pulsiraju, Zemlja da se okreće. Odjednom shvatate da vas sve prethodne ljubavi nisu mogle pripremiti na ovaj trenutak i ovu ljubav. To, tako bespomoćno, tako nežno, tako medeno- to je vaše dete. To je moj Sin. Znam, od danas celi život može da se okrene, ali ja imam ovaj trenutak kad sam Ga donela na Svet. Svi mogu da me napuste, ali imam Njega kome sam potrebna. Od tog trenutka svaka žrtva postaje sebi vredna, svaka borba dostojna, a novi dan smislen. A sve to, sve to da bi On, moj Sin živeo u svetu vrednom življenja, ispunjenog Osmesima, Pažnjom, Nežnošću, Ljubavlju. Od tog dana počinje najlepša životna borba, borba za budućnost naše dece. Ušao si u sobu očiju orošenih od suza. Pogledala sam Te, Tebe koga volim i tiho šapnula: "Ljubavi, upoznaj Našeg Sina!".
***
Danas je 319.dan. On spava u drugoj sobi. Dugo sam stajala i posmatrala Ga. Taj spokoj daje mi snagu koja mi je potrebna, snagu da bi se borila da taj spokoj ostane što duže na Njegovom licu. Valjda ćeš sutra doći. Videćemo.
7 Komentari |
0 Trekbekovi
Volela sam da gledam lica svoje dok spavaju. Taj izraz lica ostaje zauvek urezan u sećanje. Znala sam da su odrasle kada se taj izraz promenio, znala sam da više nisu mala deca. Divno je gledati kako mali ljudi postaju veliki.
Autor razmisljanka — 08 Sep 2011, 00:28
Ne postoji veće čudo od deteta, niti veća sreća od one kad uzmeš u ruke svoje dete!
Autor sanjarenja56 — 08 Sep 2011, 06:39
U dahu sam pročitala i ostale postove ali ovaj mi je orosio oči. Nisam majka, još uvijek ali nadam se da će mi Bog podariti tu radost.
Autor lonacipoklopac — 10 Sep 2011, 00:33
@razmisljanka & sanjarenja56
To je ono najlepše što ostaje iza nas.
@lonacipoklopac
Hvala ti. To je nezamenjiv osećaj, i ničije reči ti ga ne mogu opisati sve dok sama ne osetiš.
Autor nameless — 10 Sep 2011, 00:37
Nisam bas siguran da ga reci ne mogu opisati. Tebi je poprilicno uspelo.
Autor worm99 — 10 Sep 2011, 03:56
@worm99
Hvala ti, worm99.
Autor nameless — 10 Sep 2011, 10:46
Ljubav dobije neizgovorenu definiciju kad dobijemo bebu...nemerljivo, neopisivo, neobasnjivo - i to je to :)
Dobro jutro, ovo iznad nas je Osmeh :)
Autor Ana — 10 Sep 2011, 10:53